Informacije za pacijente

Dugogodišnjim radom, druženjima te razgovorom s pacijentima, možemo zaključiti da postoje dvije grupe pacijenata:

1. Veća grupa – koja želi znati „sve“ o svojoj bolesti, te pretražuje internetske stranice, raspituje se kod prijatelja, konzultira pacijente koji su imali ili imaju slične probleme i naposljetku traži drugo mišljenje liječnika
2. Manja grupa – koja potiskuje bolest, ne želi o njoj ništa znati te se slijepo prepušta znanju i vodstvu liječnika

Nije nam namjera ovdje forsirati bilo koju grupu jer, kao i uvijek, svaka ima svoje dobre i loše strane, no, ako pripadate drugoj grupi, vjerojatno ovo niste ni pročitali, a ako jeste, sada je vrijeme da prijeđete na neke veselije teme.

Ako pripadate prvoj grupi u daljnjem tekstu ćemo Vas upoznati s osnovama Vaše bolesti kuka (ili traume) te osnovnim značajkama terapije proteze kuka. Često pacijenti dođu na pregled kod operatera s napisanim pitanjima koja ih zanimaju, što je svakako potrebno, no, da ne bi zaboravili baš ono najvažnije što Vas zanima, mi Vam nastojimo pomoći i pokušat ćemo Vam odgovoriti na nekoliko najčešćih pitanja pacijenata.

Zglob kuka predstavlja  složenu mrežu kostiju, hrskavice, mišića, ligamenata i tetiva koji moraju raditi kao jedna cjelina. On je jedan od najopterećenijih zglobova u tijelu čovjeka, te nam omogućuje hodanje, sjedenje, savijanje i okretanje noge bez bolova.

Kuk je vrlo stabilan zglob koji se sastoji od kuglastog dijela (glave femura) na vrhu bedrene kosti, koji ulazi u konkavno zglobno tijelo, čašicu, koji čine kosti zdjelice. Oba zglobna tijela povezana su ligamentima, koji tvore kapsulu zgloba, te su zajedno s položajem koštanih dijelova odgovorni za stabilnost zgloba.

Zglobna tijela, glavica i čašica, presvučena su slojem glatkog tkiva koji se naziva hrskavica. Kapsula okružuje zglob koji luči tekućinu (sinovijalna tekućina). Ova tekućina podmazuje zglob, dodatno smanjujući trenje i olakšava pokrete.

Ozljeda ili bolest može oštetiti zglob kuka na nekoliko načina: oštetiti kosti (prijelom) ili istrošiti hrskavicu (degenerativne bolesti). Najčešći uzroci bola u kuku su: osteoartritis (OA, reumatoidni artritis, osteoporoza, osteonekroza (smrt kosti uzrokovana nedovoljnom opskrbom krvi), ozljede, infekcije i tumori kostiju.

Koksartroza se ubraja među najčešće bolesti kuka u starijoj životnoj dobi. Karakterizira je postupni razvoj degenerativnih promjena zglobne hrskavice, a kasnije i ostalih zglobnih struktura. Najčešći primarni čimbenici su starija dob, prirođena razvojna anomalija zgloba kuka, prekomjerna tjelesna težina, traumatska oštećenja, upale, lokalni cirkulatorni poremećaji i dr.  Simptomi koji ukazuju na oštećenje u kuku su:

1. Bol
   • Najprije se javlja umor i povremena bolnost pri većem opterećenju oboljelog zgloba, bol nakon duljeg mirovanja te bol prilikom silaženja niz stepenice, a kasnije se pojavljuje bol i i u mirovanju. Pacijent se noću budi zbog bolova te je nužna upotreba analgetika (lijekova protiv bolova). Najčešće se javlja u preponi, glutealnom predjelu, ali i u koljenu.
2. Kontraktura (ukočenost)
   • U početku se pojavljuje kratkotrajna ukočenost pri prvim pokretima te ograničeni opseg pojedninih pokreta (najviše unutarnje rotacije). Kasnije ta ukočenost postaje fiksirana, a naročito je izražena ukočenost rotatornih pokreta.
3. Skraćenja noge.
   • Skraćenje noge je posljedica istrošenosti hrskavice na glavici natkoljenične kosti i u području čašice kao i deformacije glavice natkoljenične kosti i njenog pomaka prema gore (kranijalno).
4. Vanjska rotacija noge
   • Posljedica je ukočenosti noge u kuku
5. Šepanje
6. Atrofija mišića

1. Anamnestički podaci
   • Pacijent opisuje svoje teškoće, bol kod kretanja i/ili u mirovanju, noćni bolovi, uzimanje lijekova protiv bolova (povremeno ili stalno), Pokretljivost – šepanje kod hoda, hod uz pomoć štapa, jedne ili obje štake
2. Klinički pregled
   • vaš liječnik će detaljno ispitati pokretljivost vašeg kuka, ukočenost, dužinu te gubitak mišićnog volumena noge.
3. RTG
   • RTG snimka će otkriti gubitak hrskavice te promjene u području glavice natkoljenične kosti te čašice zgloba. Korisno je učiniti i snimku slabinske kralježnice, jer znakovi bolesti često mogu biti pomiješani.
4. Magnetna rezonanca
   • se koristi rijetko za otkrivanje rane faze bolesti
5. Ostale dijagnostičke metode
   • ne provode se standardno već samo na traženje Vašeg liječnika

U koliko se radi o povredi (prijelomu kuka), Vaš liječnik će odrediti vrstu operacije, a za pojedine prijelome kuka, potpuna(TEP) ili djelomična (PEP) zamjena kuka bit će idealno rješenje, te operativni zahvat ne treba odgađati.

Kod oboljenja kuka, kao i kod gotovo svih bolesti, postoji konzervativna i operativna terapija.

Konzervativna terapija, lijekovi protiv bolova (analgetici), te razni tretmani fizikalne terapije mogu smanjiti bolove te povećati pokretljivost u kuku, ali ne mogu direktno utjecati na uzrok bolesti.

O vremenu operacije odlučuju bolovi i pokretljivost pacijenta te, kad oni postanu neprihvatljivi, potrebno je odlučiti se za operaciju.

Napredak medicine i tehnike pretvorio je endoprotezu kuka u jednu od najuspješnijih operacija, čiji je vijek preživljavanja vrlo dug te se zbog toga, u dogovoru s liječnikom, treba odlučiti za operaciju u trenutku kada smetnje remete svakodnevni život.

U pojedinim slučajevima liječnik može savjetovati na raniju odluku za operaciju, kako ne bi došlo do dodatne štete na zglobnim tijelima kuka, jer bi tada operacija bila manje uspješna.

Mnoge bolesti kuka, bilo da su upalne ili degenerativne, zahvaćaju oba zglobna tijela i čašicu zdjelice i glavu natkoljenične kosti. Zglobna hrskavica na oba zglobna tijela je oštećena te postepeno nestaje. Kod hoda i pokreta dolazi do trenja kosti o kost što izaziva bolove. U kasnijoj fazi nastaju promjene na kosti zdjelice i glave natkoljenice. U pojedinim bolestima (aseptična nekroza glave natkoljenice), kao i kod ozljede gornjeg dijela natkoljenične kosti, oštećenje se odnosi samo na glavu natkoljenične kosti. Vrsta operativnog zahvata ovisi o oštećenju i o dobi pacijenta.

Totalna endoproteza kuka (TEP) – Predstavlja potpunu zamjenu oba zglobna tijela, čašice zdjelice i glave natkoljenične kosti. Nakon vađenja glavice i dijela vrata natkoljenične kosti, te čišćenja čašice zdjelice, oba zglobna tijela se nadomjeste umecima (implantatima) i na taj način nastaje novi zglob kuka.

Pokrovna (resurfacing) proteza – Mijenja se samo oštećeni dio zgloba, a to su zglobne plohe, te se na obrađenu glavu natkoljenice, bez rezanja, stavi metalna kapa, a u zglobnu čašicu stavlja se metalni umetak – čašica.

Parcijalna endoproteza kuka (PEP) – Predstavlja djelomičnu zamjenu samo natkoljeničnog dijela zgloba (gornjeg dijela natkoljenične kosti). Ova vrsta proteze radi se uglavnom kod prijeloma vrata natkoljenične kosti kod starijih osoba. Sve te vrste proteza mogu biti bescementne i cementne, ovisno o načinu na koji se učvršćuju u kost.

Kod bescementnih proteza, metalni implantat se učvršćuje direktno u kost tako da se implantat, koji je obično veći za 1 mm od obrađenog mjesta za implantat, nabije u nastalu udubinu. Na površini metalnog implantata nalaze se sitne udubine u koje uraštava kost. Kod cementnih proteza između kosti i implantata stavlja se koštani cement koji ih povezuje.

OPIS OPERACIJSKOG POSTUPKA Ovdje su prikazani principi operacijskog liječenja, koji se uvijek prilagođavaju osobinama svakog pojedinog bolesnika.

Večer prije operacije dobit ćete injekciju u potkožno tkivo trbuha. U injekciji se nalazi antikoagulans, čime se smanjuje rizik od stvaranja krvnog ugruška. Rizik od infekcije može se smanjiti antibiotikom, koji ćete dobiti neposredno pred sam operacijski zahvat.

Na dan operacije, pred odlazak u operacijsku dvoranu, dobit ćete sredstvo za smirenje koje će omogućiti Vaš miran uvod u anesteziju. Anestezija je namjerno izazvan gubitak osjeta, posebice bola, radi obavljanja operacije. Nakon što anestezija nastupi, pristupa se Vašem namještanju na operacijskom stolu. Pozicija bolesnika na operacijskom stolu može biti ili na leđima ili na boku. Jedan i drugi pristup su opisani i primjenjuju se u praksi i ne razlikuju se u krajnjem rezultatu. Zatim se pristupa, u svrhu postizanja sterilnih uvjeta pri operacijskom zahvatu, prijeoperacijskom pranju operacijskog polja posebnim dezinfekcijskim sredstvima i njegovu pokrivanju sterilnim prekrivačima. Na tijelo Vam se prilijepi elektroda koja omogućava rad električnog uređaja (nož, koagulator, i sl.) tijekom operacijskog zahvata.

Sam operacijski zahvat započinje presijecanjem kože i potkožnog tkiva sa strane kuka. Nakon presijecanja i razmicanja mekotkivnih struktura, dolazimo do zglobne čahure kuka, zavisno o kirurškom pristupu. Slijedi otvaranje zgloba – artrotomija, te iščašenje glave bedrene kosti iz čašice zdjelice. Pod odgovarajućim kutem izvrši se osteotomija (presjecanje vrata bedrene kosti), kako bi se moglo obraditi ležište za bedrenu komponentu umjetnog zgloba. Oštećena zglobna ploha čašice zdjelice obradi se uz pomoć specijalnog instrumentarija, kako bi mogli ugraditi čašicu umjetnog zgloba. Isto tako, obradi se i femuralni (natkoljenični) dio. Kad se privremeno postave oba probna dijela umjetnog zgloba kuka, nakon kontrole sukladnosti zglobnih tijela, mjerenja opsega kretnji i dužine ekstremiteta, te, na kraju, ispitivanja stabilnosti umjetnog zgloba, slijedi ugradnja originalnih dijelova. U slučajevima kad imamo nedovoljno razvijenu čašicu zdjelice ili kad imamo slabu kost ili nedovoljno stabilnu čašicu umjetnog zgloba u obrađenom ležištu zdjelice, možemo čašicu dodatno fiksirati s vijcima. Također, možemo koristiti vlastitu (autolognu) ili tuđu (donatorsku) kost za nadogradnju zatečenih (opaženih) defekata. Ako se koristi autologni vaskularizirani graft, radi se dodatni rez na donjem dijelu trbuha te se učini preparacija krvnih žila i odvajanje vaskulariziranog grafta s krila crijevne kosti, a zatim ga se prebacuje u područje zglobne čašice gdje se dodatno fiksira s vijcima. Ako je potrebno, i krilo crijevne kosti se dodatno fiksira vijcima. Slijedi zatvaranje operacijskog polja po slojevima resorptivnim šavovima, uz postavljanje jedne ili dvije cjevčice – drenova za kontrolu poslijeoperacijskog krvarenja. Koža se šiva kožnim, neresorptivnim šavima, ili se postave metalne kopčice. Operacija završava stavljanjem sterilnog prijevoja na ranu, a preko cijele noge namota se elastičan zavoj. Na kraju, napravi se i radiološko snimanje da se potvrdi dobar položaj komponenti ugrađene endoproteze. Poslije završene operacije, bolesnik se premješta na odjel ili, po odluci anesteziologa, u jedinicu intenzivnog liječenja. Bolesnik na odjelu boravi 5 – 10 dana, tijekom kojih se vrši početna fizikalna terapija.

Natkoljenični dio cementne i bescementne proteze kuka je modularan te se sastoji od glave i tijela (stema). Glava je izrađena od legure kobalta i kroma, dok je tijelo izrađeno od legure titana.

Zglobna čašica kod cementne proteze je izrađena od polietilena, a kod bescementne postoji metalna acetabularna kapa izrađena od legure titana te polietilenski umetak.

Najčešća komplikacija endoproteze kuka je duboka venska tromboza (začepljenje venskog sistema noge krvnim ugruškom), a puno rjeđe embolija pluća (začepljenje plućne arterije krvnim ugruškom). Kako bi se smanjila mogućnost embolije, redovito se provodi tromboprofilaksa, koja uključuje:

1. antikoagulantnu terapiju (lijekovi koji sprječavaju stvaranje ugrušaka krvi)
2. nošenje elastičnih čarapa u toku i nakon operacije.
3. rana pokretljivost pacijenta

Antikoagulantna terapija započinje prije operacije (zavisno od protokola svake bolnice) dobivanjem lijeka u venu, te se ona u tom obliku primjenjuje tokom boravka u bolnici. Intravenozni lijek može se primjenjivati tijekom čitavog vremena, no najčešće se taj lijek zamjenjuje lijekom koji se uzima na usta. Kroz vrijeme primjene bilo kojeg od tih lijekova, potrebno je redovito kontrolirati „razrijeđenost krvi“, kako bi terapija bila učinkovita i ne bi došlo do neželjenog krvarenja.

Danas postoje i noviji antikoagulantni lijekovi kod kojih nisu potrebne kontrole krvi.

Antikoagulantna terapija se primjenjuje do pune mobilnosti pacijenta, a najmanje 1 mjesec nakon operacije. Nošenje elastičnih čarapa važna je tromboprofilaktična mjera, a čarape se moraju nositi na obje noge.

Detalji antikoagulantne terapije moraju se dogovoriti s liječnikom.

Kako bi operativni zahvat bio bezbolan i što ugodniji za pacijenta, endoproteza kuka se, kao uostalom i svi operativni zahvati, izvodi u anesteziji. U prošlosti je najčešći oblik anestezije bio opća endotrahealna anestezija, gdje je u toku operacije pacijent spavao, a liječnik anesteziolog je u potpunosti kontrolirao njegove vitalne funkcije.

Razvojem medicine, rizici opće anestezije umanjeni su uvođenjem lokalnih anestezija, gdje kod operacije pacijent sam kontrolira svoje vitalne funkcije, a operirani dio tijela je bezbolan. Danas se većina proteza kuka izvodi u ovoj vrsti anestezije, no o vrsti anestezije odlučuje anesteziolog u dogovoru s pacijentom.

RIZICI OPERATIVNOG ZAHVATA: Ugradnja endoproteze kuka danas predstavlja veliki, ali ipak rutinski, ortopedski zahvat. No, kao i svi drugi operacijski zahvati, i ovaj zahvat može biti praćen s određenim komplikacijama/problemima. Navest ćemo one koji se češće javljaju vezano uz operacijski zahvat ugradnje endoproteze kuka. Određeni rizici mogu biti veći ili manji, ovisno o samoj vrsti operacijskog zahvata, o opsegu oštećenja Vašeg kuka, kao i o drugim bolestima od kojih možda bolujete. No, iznimno je važno da od početka imate realna očekivanja glede Vašeg operacijskog zahvata i njegovog ishoda. ČEŠĆE KOMPLIKACIJE:

1. Gubitak krvi tijekom i neposredno nakon operacije – Zbog značajne površine spužvaste kosti koja biva izložena tijekom operacijskog zahvata, moguća su veća krvarenja koja će zahtijevati i transfuzije krvnih pripravaka. Premda se krvni pripravci, kao i koštani presadci, testiraju na bolesti prenosive krvlju, ne postoji 100% garancija da ne možete biti zaraženi HIV-om, hepatitisom, Jakob Creuzfeldtovom ili nekom drugom, na taj način prenosivom, bolešću.

2. Prijelom natkoljenične kosti i/ili zdjelice tijekom i nakon operativnog zahvata – Nešto češće se događaju kod bolesnika s „mekšim kostima“ (npr. kod bolesnika s reumatoidnim artritisom), kod debljih bolesnika, bolesnika koji su već imali operacijske zahvate na kuku, itd.

3. Oštećenje ili ozljede okolnih mišića ili tetiva – Rijetko se javljaju, no mogu rezultirati smanjenom funkcijom kuka.

4. Ozljede krvnih žila – Velike krvne žile (arterije i vene) noge rijetko su ozlijeđene (0,1%). Ako se dogodi značajna ozljeda neke od ovih velikih krvnih žila, koje se nalaze u prednjem dijelu kuka, to može rezultirati i amputacijom noge, a u iznimnim slučajevima i smrtnim ishodom. No, to se događa iznimno rijetko. Prilikom pripreme autolognog koštanog presatka, rizik od ozljede velikih krvnih žila zdjelice je povećan.

5. Ozljede živaca – Potpune ili djelomične ozljede velikih živaca noge su rijetke (1 do 2%), ali ozbiljne komplikacije rezultiraju ili potpunim ili djelomičnim oporavkom, ili do oporavka ozlijeđenog živca nikad ne dođe. Oštećenje n. ishiadikusa javlja se u i do 5 – 6% bolesnika koji su imali razvojni poremećaj kuka i nastalo je funkcionalno produženje ekstremiteta, pri čemu nastaje istezanja živca (moguće je od 3 do 5 cm istegnuti bez neuroloških ispada). Kod korištenja vaskulariziranog presatka, mogu se također javiti ispadi n.femoralisa, n.cutaneus femoris lateralisa te drugih živaca u blizini kuka.

6. Lom instrumenata – Instrumenti koji se koriste tijekom operacijskog zahvata mogu puknuti unutar Vašeg kuka. To je rijetka komplikacija. Ako se dogodi, odlomljeni komad se skoro uvijek može odstraniti bez posljedica.

7. Loše djelovanje koštanog cementa – Može dovesti do niza kako lokalnih (oštećenja neurovaskularnih struktura, tetive mišića kvadricepsa, mokračnog mjehura, crijeva ili drugih organa, kao slobodno zglobno tijelo u acetabulumu) tako i sustavnih komplikacija (opće smetnje pri polimerizaciji, pad krvnog tlaka, srčani arest, dermatitis).

8. Kompartment sindrom – Rijetka komplikacija koja se događa kad tlak unutar mišićnih odjeljaka (kompartmenta) natkoljenice i potkoljenice postane veći od tlaka u krvnim žilama koje opskrbljuju te odjeljke. To može rezultirati oštećenjem mišića i neurovaskularnih struktura unutar tih odjeljaka sa svim njihovim kasnijim posljedicama.

9. Rizici upotrebe koštanih presadaka iz koštane banke – Za vrijeme operacijskog zahvata, može se pojaviti potreba za korištenjem koštanih presadaka iz koštane banke. Upotreba istih, jednako kao i navedena upotreba različitih krvnih pripravaka, nosi rizik od prijenosa gore navedenih bolesti.

10. Odgođeno cijeljenje rane – Može se javiti u slučaju loših lokalnih osobina tkiva koje prekrivaju kuk; prethodni operacijski zahvati u tom području, loša cirkulacija, veliki sloj masnog tkiva, itd.

11. Opekline kože uslijed slabog kontakta elektrode električnog noža – Događaju se iznimno rijetko za vrijeme operacijskog zahvata.

12. Kožne alergijske reakcije na sredstva za dezinfekciju i ljepljive trake kojima se učvršćuje sterilan prijevoj – Događaju se iznimno rijetko.

13. Poslijeoperacijsko krvarenje u području kuka – Može zahtijevati naknadno odstranjenje nakupljene krvi. Može se javiti i retroperitonealno krvarenje – krvarenje u različite prostore u trbuhu i zdjelici te intramuralno krvarenje – krvarenje u stijenke mišića.

14. Oteklina spolovila – Rijetko se javlja i obično se povlači kroz nekoliko dana.

15. Periprotetičke heterotopične osifikacije – Rijetko se javljaju nakon operacije i samo do 10% utječu na opseg kretnji u kuku. U slučaju značajnijeg ograničenja kretnji kuka, nekad ih je potrebno operacijski odstraniti.

16. Nejednakost u poslijeoperacijskoj duljini donjih ekstremiteta – Javlja se do u 32% slučajeva, najčešće kao posljedica uspostavljanja stabilnih odnosa dijelova endoproteze kuka. Obično se nakon ugradnje endoproteze drugog kuka, ako za to postoji medicinska indikacija, duljina nogu izjednačava. Rijetko nejednakost duljine ekstremiteta stvara smetnje koje zahtijevaju ponovnu operaciju istog kuka.

17. Poslijeoperacijska infekcija – Može se javiti kao površinska (koža) ili kao duboka (unutar zgloba) infekcija kuka. Infekcije nakon ugradnje endoproteza kuka su izrazito rijetke (od uobičajenih 0,3% do 6,2% kod muškaraca nakon uretralnih zahvata). Kožna infekcija se obično liječi antibioticima koji se uzimaju na usta (peroralno). U slučaju nastanka duboke infekcije, bit će potrebno dugotrajno i složeno liječenje. Potrebna je produljena ili ponovna hospitalizacija prilikom koje se ponovno „ulazi“ u kuk, kako bi se odstranilo inficirano tkivo. Prilikom tog zahvata, najčešće se odstranjuje i inficirana endoproteza. Bolesnik dugotrajno prima intravenozne, a zatim i peroralne antibiotike. U slučaju saniranja infekta, može se ponovno ugraditi endoproteza, ili se radi artrodeza, ukočenje kuka. Iznimno rijetko, mogu se pojaviti i septična stanja koja zahtijevaju uz kirurške i opće postupke i intenzivnu ciljanu primjenu antibiotika. Iako rijetki, opisani su i smrtni ishodi infekcije endoproteze kuka.

18. Flebitis-flebotromboza (krvni ugrušci) – Duboka venska tromboza ili krvni ugrušci su komplikacija koja se javlja prilikom ugradnje endoproteze kuka, kao i kod bilo kojeg drugog operacijskog zahvata na donjem dijelu tijela.

19. Plućna embolija – Ako dođe do otkidanja krvnog ugruška, on može nošen krvnom strujom doći do pluća i tako uzrokovati nagli osjećaj nedostatka zraka, ubrzan rad srca, a u rijetkim situacijama može rezultirati i iznenadnom smrću.

20. Refleksna simpatička distrofija – Ovaj rijedak poremećaj karakteriziran je s neprimjereno produljenim bolovima pretjerane jačine.

21. Iščašenje endoproteze – Javlja se u od 0 – 10% svih ugrađenih endoproteza kuka. Kod ugradnje revizijskih endoproteza, rizik od iščašenja raste i do 20%. Ovisno o smjeru iščašenja kuka, noga je u vanjskoj ili unutarnjoj rotaciji, a bolesnik nije u mogućnosti funkcionalno koristiti nogu. Ovisno u uzroku/uzrocima iščašenja, odlučit će se bilo o konzervativnom bilo o operacijskom liječenju.

22. Razlabavljenje endoproteze, potrošnja i/ili prijelom dijelova endoproteze – Umjetan kuk, tj. endoproteza kuka, složena je mehanička naprava čiji pojedini dijelovi ili sklopovi ne moraju uvijek dobro funkcionirati, tj. mogu se potrošiti ili slomiti (nakon 7 godina 3% pojavnosti, a nakon 10 godina 25% pojavnosti) te će, nakon nekog vremena, možda biti potrebno zamijeniti dio ili cijelu endoprotezu.

Kod ugradnje endoproteze kuka mogu se javiti i:

1. Modrice – U području koljena, potkoljenice ili natkoljenice, no one se ne smatraju pravim komplikacijama ovog liječenja.

2. Bolnost ožiljka – Nije neuobičajena. Bol se javlja ili spontano ili na dodir ožiljka. Za uspjeh samog operativnog zahvata dužni ste pridržavati se u potpunosti svih savjeta i preporuka Vašeg operatera, o čemu će i ovisiti krajnji rezultat Vašeg operacijskog liječenja.

Prvi postoperativni dan počinje s vježbama na krevetu. Izbjegavati prebacivanje noge preko noge. Noge držati lagano raširene uz jastuk između nogama. Po potrebi, daju se lijekovi protiv bolova te se nastavlja antikoagulantnom terapijom. Slijedi sjedenje na krevetu te ustajanje uz prisutnost fizioterapeuta. Izbjegavati naglo ustajanje. Već prije operacije potrebno je imati dvije dolakatne štake, jer će vam one trebati odmah nakon operacije. Uz prisutnost fizioterapeuta učiti hod sa štakama. Početno opterećenje na operiranu nogu je 10 – 15 kg, ali to za svaki specifični slučaj određuje operater. Drugi ili treći postoperativni dan vade se drenovi. Pacijent napušta bolnicu između 5 i 10 dana, ukoliko nema komplikacija, no to zavisi i od toga kako je organizirana rehabilitacija ili kakve su prilike kod kuće pacijenta. Preporuča se hod s dvije štake kroz 6 tjedana, a nakon toga do 3 mjeseca hod s jednom štakom. Važno je znati da se hoda s jednom štakom suprotnom od operirane noge. Kroz čitavo vrijeme izbjegavati sagibanje noge u kuku preko 90 stupnjeva, ne prebacivati nogu preko noge te ne nositi teret.

Totalna endoproteza kuka danas spada u najuspješnije operativne zahvate. Uspješnost ovih operacija je izvanredna, a preživljavanje* proteza izrazito visoko. Dok se u prošlosti dobna granica za ove operativne zahvate nastojala što više povisiti, danas nema potrebe za odgađanjem indiciranih operativnih zahvata jer, na taj način, pacijentima znatno poboljšavamo kvalitetu života onda kad im je to najpotrebnije. Radi lakšeg uvida u preživljavanje proteza kuka navest ćemo samo nekoliko podataka iz svjetske literature.

Iz gore navedenih podataka možemo vidjeti da je postotak preživljavanja proteza vrlo visok te da s novim, pogotovo bescementnim protezama, možemo očekivati postotak preživljavanja proteza preko 95 %, što praktički znači da su ove proteze u velikoj većini pacijenta doživotne. No treba znati da, i nakon potpunog oporavka od operacije kuka, i dalje su postoje neka ograničenja. Normalne dnevne aktivnosti obično su moguće u potpunosti, ali neke intenzivne sportske aktivnosti, kao što su trčanje, košarka, gimnastika, nisu preporučljive. Preporuča se hodanje, golf, plivanje, biciklizam itd. *Preživljavanje proteze znači postotak proteza nakon X godina kod kojih nije bio potreban novi operativni zahvat